- obeščašćenje
- Ente'hrung f (-, -en), Entwei'hung f (-, -en), Befle'ckung f, (-, -en); Profanie'rung f (-, -en), Profanatio'n f (-, -en)
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
diskreditácija — ž 1. {{001f}}kvarenje, uništenje nečijeg dobrog glasa, reputacije; obeščašćenje, sramota 2. {{001f}}gubitak ili gubljenje povjerenja; dvojbenost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obeščàstiti — (koga) svrš. 〈prez. obèščastīm, pril. pr. īvši, prid. trp. obèščašćen, gl. im. obeščašćénje〉 1. {{001f}}nanijeti sramotu čijoj časti, čijem dobrom glasu 2. {{001f}}arh. silovati, oduzeti djevičanstvo, nevinost (ob. djevojci) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obeščastiti — obeščàstiti (koga) svrš. <prez. obèščastīm, pril. pr. īvši, prid. trp. obèščašćen, gl. im. obeščašćénje> DEFINICIJA 1. nanijeti sramotu čijoj časti, čijem dobrom glasu 2. arh. silovati, oduzeti djevičanstvo, nevinost (ob. djevojci)… … Hrvatski jezični portal
violacija — violácija ž DEFINICIJA pravn. povreda prava, oskvrnjenje; obeščašćenje, silovanje ETIMOLOGIJA vidi violentan … Hrvatski jezični portal
diskreditacija — diskreditácija ž DEFINICIJA 1. kvarenje, uništenje nečijeg dobrog glasa, reputacije; obeščašćenje, sramota 2. gubitak ili gubljenje povjerenja; dvojbenost ETIMOLOGIJA vidi diskreditirati … Hrvatski jezični portal
crkven — cr̀kven prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se odnosi na crkvu [crkvena glazba; crkveni obredi; crkvena zajednica]; crkovni SINTAGMA crkvena država područje papine svjetovne upravne vlasti; crkvena godina godišnji krug kršćanskih crkvenih… … Hrvatski jezični portal